Europske integracije jugoistočne Europe tema tribine u Osijeku

U organizaciji osječkog ogranka Hrvatske paneuropske unije u Osijeku je u Klubu knjižare Nova 27. svibnja 2026. održana tribina „Proširenje EU-a i europska perspektiva jugoistočne Europe“.

Uvodničari su bili prof. dr. Zlatko Kramarić, veleposlanik Republike Hrvatske u Republici Albaniji i dr. sc. Josip Vrbošić, bivši veleposlanik Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini, a voditelj je bio Vanja Gavran, glavni tajnik Međunarodne i Hravatske paneuropske unije. 

Na samom početku okupljenima se obratio doc. dr. sc. Pavao Nujić, predsjednik osječkog ogranka Hrvatske paneuropske unije, izrazivši zadovoljstvo što se o ovoj važnoj i aktualnoj temi raspravlja upravo u Osijeku. Posebno je istaknuo vrijednost sudjelovanja govornika s bogatim političkim i diplomatskim iskustvom, čije znanje i perspektiva daju dodatnu težinu ovoj tribini.

Gavran je u uvodu objasnio zašto je tema ove tribine važna za Paneuropsku uniju. „Paneuropski pokret nastao je 1922. godine, neposredno nakon Prvog svjetskog rata, iz ideje da Europa trajni mir i političku snagu može ostvariti jedino kroz zajedništvo europskih naroda i država. Grof Richard Coudenhove-Kalergi, utemeljitelj paneuropskog pokreta, smatrao je da Europa može biti cjelovita samo ako su sve njezine države dio iste europske obitelji, odnosno onoga što danas predstavlja Europska unija. Upravo zato pitanje proširenja Europske unije, osobito na države jugoistočne Europe koje su još uvijek u procesu pristupanja, za nas ima posebno značenje. Neke od tih država značajno su napredovale, dok druge još traže svoj put, no važno je razumjeti dinamiku tog procesa i europsku perspektivu cijele regije“, istaknuo je Gavran.

Kramarić, koji je dugi niz godina obnašao dužnost gradonačelnika Osijeka, na početku svojega izlaganja prisjetio se i dugogodišnjeg predsjednika Međunarodne paneuropske unije dr. Otta von Habsburga, koji je tijekom Domovinskog rata često posjećivao Osijek. „U razgovorima s njim spoznao sam što zapravo predstavlja Europa. Europa je najljepši kontinent za život, prostor na kojem su nastale neke od najuzvišenijih misli o ljubavi, prijateljstvu i solidarnosti. Europski duh iznimno je snažan i, koliko god nam se ponekad činilo da prolazi kroz krize, uvjeren sam da će opstati“, istaknuo je Kramarić.

Nadovezujući se na izlaganje Zlatka Kramarića, Gavran je istaknuo kako je Otto von Habsburg upravo na inicijativu Paneuropske unije Bosne i Hercegovine 2008. godine proglašen počasnim građaninom Sarajeva, što svjedoči o snažnoj povezanosti paneuropske ideje s prostorom jugoistočne Europe.

Vrbošić je u svom uvodnom izlaganju iz pravnog aspekta detaljno pojasnio način funkcioniranja procesa pristupanja država Europskoj uniji. Posebno se osvrnuo i na sam pojam jugoistočne Europe kao prikladnije političke odrednice od pojma Balkan, koji za mnoge države nosi pejorativne konotacije. Istaknuo je kako je kroz povijest, osobito u političkom diskursu velikih sila, nastao i pojam „balkanizacije“, kojim se Balkan stereotipno prikazuje kao svojevrsno „stanje duha“ obilježeno podjelama i nestabilnošću. Naglasio je također da je pojam jugoistočna Europa uveden na sjednici Europskog vijeća u Beču 1998. godine te da obuhvaća države bivše Jugoslavije i Albaniju.

U kratkim crtama pojasnio je i temeljne ugovore na kojima počiva Europska unija, kao i ključne koristi koje državama donosi proces pristupanja i članstvo u Uniji. Svoja je stajališta potkrijepio i konkretnim gospodarskim pokazateljima. „Češka je od ulaska u Europsku uniju 2004. godine svoj BDP podigla s 45 posto prosjeka Europske unije na 74 posto 2024. godine. Litva je u istom razdoblju napredovala s 26 na 68 posto europskog prosjeka, dok je Hrvatska od pristupanja Europskoj uniji 2013. godine povećala BDP po stanovniku s 10.590 eura na gotovo 22.000 eura, što danas iznosi oko 77 posto prosjeka Europske unije“, istaknuo je Vrbošić.

Govoreći o proširenju Europske unije, Vrbošić se osvrnuo i na širi kontekst današnjih geopolitičkih odnosa, istaknuvši kako prostor jugoistočne Europe nije u fokusu samo Europske unije, nego i drugih globalnih aktera poput Turske, Rusije, Kine, ali i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Posebno je naglasio kako Srbija pritom predstavlja ključnog gospodarskog partnera Ujedinjenim Arapskim Emiratima u ovom dijelu Europe. „Ulazak šest država jugoistočne Europe u Europsku uniju bio bi važan iskorak i za same države kandidatkinje i za Europsku uniju. No ponekad se postavlja pitanje koliko je taj proces uistinu realan i koliko su te zemlje spremne ispuniti zahtjeve koje članstvo nosi. Europska unija počiva na jasno definiranim standardima – od zaštite ljudskih prava i borbe protiv korupcije do slobode medija, slobodnih izbora i neovisnih institucija. Ključno je pitanje u kojoj su mjeri države koje žele postati dio Europske unije doista spremne prihvatiti i provoditi te standarde“, istaknuo je Vrbošić.

Budući da je u Bosni i Hercegovini bio veleposlanik od 2001. do 2009. posebno se osvrnuo na europsku perspektivu ove države. Posjedio je što je Bosna i Hercegovina do sada uradila, ali nažalost danas se vidi zastoj. „Bosna i Hercegovina dobila je status zemlje kandidata 2022., a 2024. Europsko vijeće donijelo je odluku o otvaranju pregovora, ali nažalost pregovori nisu počeli jer BiH nije uspjela imenovati glavnog pregovarača. Bojim se zato da su ti pregovori na dugom štapu.“

Vrbošić se osvrnuo i na političke odnose u Bosni i Hercegovini, posebno na pitanje izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Podsjetio je kako u četiri izborna ciklusa Hrvati nisu izabrali svog predstavnika u Predsjedništvo, već je on izabran dominantno glasovima Bošnjaka, kojih je znatno više u Federaciji Bosne i Hercegovine. „Na jesen Bosnu i Hercegovinu ponovno očekuju izbori. Željko Komšić, koji je do sada na takav način biran u Predsjedništvo BiH, sad se ne može kandidirati, ali već ima svog političkog nasljednika, odnosno kandidata. S druge strane, hrvatske stranke imaju dva kandidata. Smatram da bi bilo bolje da su hrvatske političke stranke nastupile s jednim kandidatom jer bi se u slučaju eventualnog poraza još jasnije pokazalo međunarodnoj zajednici kako je načelo konstitutivnosti naroda, koje predstavlja jedan od temelja Bosne i Hercegovine, u praksi postalo tek politička floskula“, kazao je Vrbošić zaključivši kako u Bosni i Hercegovini treba više međusobnog razumijevanja te da se nađe zajednički interes svih naroda.

Nadovezujući se na izlaganje o Bosni i Hercegovini, Gavran je podsjetio kako je na jednom paneuropskom skupu u Sarajevu još 2006. godine među zaključcima istaknuta ideja da Bosna i Hercegovina postane članica Europske unije 2014. godine, simbolično, stotinu godina nakon početka Prvog svjetskog rata koji je započeo atentatom u Sarajevu. „Ta je ideja tada predstavljala izraz optimizma i vjere u europsku budućnost Bosne i Hercegovine. Međutim, danas smo svjedoci da je europski put BiH u zastoju, opterećen brojnim političkim i institucionalnim izazovima“, istaknuo je Gavran.

Kramarić je dodao kako se „slučaj Komšić“ može promatrati i kroz druge primjere političke prakse u Bosni i Hercegovini. Prisjetio se vremena kada je obnašao dužnost generalnog konzula Republike Hrvatske u Banjoj Luci te naveo primjer zapošljavanja temeljenog na načelu reciprociteta i nacionalne zastupljenosti prema popisu stanovništva iz 1991. godine. „Tada je gradska vlast trebala zaposliti dvanaest Hrvata temeljem načela reciprociteta. Međutim, na kraju su posao dobili Srbi koji su se izjasnili kao Hrvati. Slična je situacija bila i u Vijeću naroda Republike Srpske dok sam bio na dužnosti u Banjoj Luci – od sedam predstavnika koji su formalno predstavljali Hrvate, samo su dvojica doista bili Hrvati“, kazao je Kramarić.

Potom se osvrnuo i na europski put Albanije, za koju se sve češće ističe kako bi mogla postati članicom Europske unije do 2030. godine. „Više od 95 posto građana Albanije podržava članstvo u Europskoj uniji. U Albaniji praktički nema izraženog euroskepticizma, nema snažnih proruskih političkih opcija niti identitetskih podjela kakve, primjerice, postoje u Crnoj Gori. Upravo su to važne prednosti Albanije u procesu europskih integracija“, istaknuo je Kramarić, ali je istodobno upozorio i na izazove u ispunjavanju europskih standarda, osobito kada je riječ o borbi protiv korupcije, jačanju pravne države i funkcioniranju institucija. „Albanija i Crna Gora već su članice NATO-a, što dodatno potvrđuje njihovu geopolitičku važnost u aktualnim međunarodnim odnosima. Upravo zbog toga ove se dvije države danas smatraju i najbližima članstvu u Europskoj uniji među zemljama jugoistočne Europe", rekao je veleposlanik. 

U nastavku tribine otvoreno je i pitanje postoji li danas dovoljno snažan europski duh u Srbiji. Kramarić je kazao kako s velikim zanimanjem prati politička zbivanja u Srbiji, ali da pritom ne vidi značajniju razliku između dijela političke vlasti i oporbe. Dodao je kako Europska unija prema Srbiji često pokazuje određenu razinu tolerancije jer je strateški nastoji udaljiti od ruskog utjecaja. „Pogledajte studentske prosvjede u Srbiji. Studenti su objavili memorandum u kojem navode da su Kosovo i Metohija sastavni dio Srbije. Dakle, ne vidim tu bitan iskorak ni promjenu političke paradigme. A kada se prisjetimo nekih memoranduma iz prošlosti i posljedica koje su proizveli, jasno je zašto takve poruke izazivaju posebnu pozornost“, istaknuo je Kramarić.

Kramarić se osvrnuo i na europski put Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Kosova. „Crna Gora je na svom europskom putu napravila značajan iskorak, ali ostaje pitanje koliko je spremna dosljedno primjenjivati europske standarde. Istodobno, s Hrvatskom ima i nekoliko otvorenih pitanja koja će trebati riješiti. Situacija u Sjevernoj Makedoniji u mnogočemu je razočaravajuća. Ta je država, kako bi deblokirala svoj europski put, čak promijenila i ime, no danas se ponovno suočava s blokadama, ovoga puta od strane Bugarske. Ipak, odgovornost nije samo na drugim državama jer bi i same vlasti u Skopju trebale pokazati više političke odlučnosti i spremnosti za provođenje potrebnih reformi“, zaključio je Kramarić.

Govoreći o Kosovu, naglasio je kako je situacija ondje dodatno specifična i složena jer pet država članica Europske unije još uvijek nije priznalo njegovu neovisnost, što cijeli proces europskih integracija čini znatno težim i politički osjetljivijim.