Parkinsonova i Alzheimerova bolest: Neurodegerativne pandemije današnjice
Na početku ovogodišnje sezone rada Kluba znanstvenika UBH Prsten sve koji su došli poslušati predavanja pozdravio je predsjednik Kluba prof. dr. sc. Viktor Milardić.
Predavanja o bolestima od kojih obolijeva oko 1 posto stanovništva svijeta, Parkinsonu i Alzheimeru, održali su ugledni stručnjaci prim. dr. sc. Vladimira Vuletić, predsjednica udruge „Parkinson i mi“ i prof. dr. sc. Nenad Bogdanović, liječnik specijalista iz neurologije i neurogerijatrije i redoviti profesor na Sveučilištu u Oslu, Norveška te na Karolinskom Institutu u Stockholmu u Švedskoj.
Voditelj tribine bio je dr. sc. Vjekoslav Jeleč, neurokirurg u KB Dubrava i član Predsjedništva UBH Prsten.
Dr. sc. Vladimira Vuletić bavi se bolestima pokreta dugi niz godina, radi u KB Dubrava na Zavodu za neurologiju i dio je tima za Dubinsku mozgovnu stimulaciju (operativno liječenje bolesti pokreta) te Duodopa tima u liječenju Parkinsonove bolesti. Vodi i Odjel za cerebrovaskularne bolesti s Jedinicom intenzivnog liječenja uz ambulantu za liječenje bolesti pokreta Botulinum toksinom.
Dr. sc. Nenad Bogdanović je liječnik, specijalista iz neurologije i neurogerijatrije i redoviti profesor na Sveučilištu u Oslu, Norveška, te na Karolinškom Institutu u Stockholmu, Švedska. Suotkrivač je dviju mutacija na kromosomu 21 koje uzrokuju Alzheimerovu bolest, tzv. Švedske i Arktičke mutacije. Vodi Polikliniku za poremećaje pamćenja Kraljevske sveučilišne bolnice u Oslu.
U uvodnom dijelu predavanja prim. dr. sc. Vladimira Vuletić istaknula je podatak da danas u svijetu ima 6,4 milijuna oboljelih od Parkinsonove bolesti koja je, nakon Alzheimerove, druga po redu degenerativna bolest. U Europi je 1,2 milijuna oboljelih, a u Republici Hrvatskoj je registrirano više od 12 tisuća osoba. U Hrvatskoj su lijekovi dostupni preko HZZO-a, a uz edukaciju, terapiju, primjenjuje se multidisciplinarni pristup prilagođen svakom pojedincu. Uz takve pretpostavke oboljeli imaju velike šanse za kvalitetan život. Nužno je imati i dobro educirano medicinsko osoblje, a pacijenti moraju poznavati svoju bolest. Tu im u pomoć mogu priskočiti i udruge. Iako se bolest javlja u dobi iznad 60 godina i obuhvaća 1 posto populacije, ona zahvaća i mlađe radno sposobne osobe koji uz zadovoljavajuće rezultate liječenja i reorganizaciju posla mogu nastaviti posao.
Vrijeme koje je potrebno za uspostavljanje dijagnoze nekad traje i do 5 godina, a ponekad oboljeli zanemari simptome. Postoje motorički i nemotorički simptomi. Osoba ima usporene kretnje, tremor u mirovanju, gubitak refleksa, hipominiju, tiho priča, poremećaj u hodu, zalete se, a ne mogu stati i dr. Nemotorički simptomi su oštećenje njuha, mokrenje, opstipacija, halucinacija, bol, umor, znoj, slinjenje i dr. Bolest utječe i na promjenu ponašanja bolesnika. Nakon dijagnoze primjenjuje se farmakološko i nefarmakološko liječenje. Izrazito je važan partnerski odnos pacijenta s liječnikom, radnim terapeutom, fizioterapeutom, logopedom. Važno je upoznati i nuspojave lijekova koje su individualne pa se treba educirati. Za uspjeh u liječenju bitna je i prehrana, fizička aktivnost oko 45 minuta dnevno, tai-chi, yoga, kreativnost, umjetnost, spavanje. Primjenom najnovijih invazivnih metoda liječenja postižu se odlični rezultati.
KAKO SE NOSITI S ALZHEIMEROVOM BOLEŠĆU?
Prof. dr. sc. Nenad Bogdanović govoreći na temu „Alzheimerova bolest – neliječena i skupa pandemija“ naglasio je da je u svijetu 2014. bilo 26,6 milijuna pacijenata oboljelih od Alzheimerove bolesti. Republika Hrvatska nema registar pa se pretpostavlja da je oboljelih od raznih oblika demencija od 58 000 do 76 500 osoba, a od Alzheimera boluje od 31 500 do 46 300 osoba. Povećanje broja oboljelih predviđa se u afričkim i azijskim zemljama. Bolest je dvostruko veća kod žena jer je njihova životna dob duža nego muškaraca.
Alzheimerova bolest je progresivna bolest mozga koja se manifestira gubitkom pamćenja, rasuđivanja i promjenom osobnosti. Demencija je kronični, globalni, a najčešće ireverzibilni gubitak kognicije i spoznajnih funkcija. Budući da zahvaća 1 posto stanovništva koje je stalno bolesno proglašena je pandemijom. Liječenje ove bolesti je skupo, a još je skuplje ako se ne liječi. Pacijentu je potrebna 24-satna skrb, stoga je rješenja da zajednica organizira skrb za oboljele, jer je neformalni trošak skrbi izrazito visok.
Ključna je rana dijagnostika i što raniji početak liječenja. Rizici za bolest su starenje, genetske mutacije, životni stil pa je tako potrebno paziti na prehranu, prestati pušiti, fizički se kretati, smanjiti debljinu, kolesterol i dr. Bolest bi se trebala prepoznavati već kod liječnika opće prakse, jer kroz period od 4 do5 godina dolazi do uznapredovalih patoloških promjena, smanjenja hipokampusa. Tipični simptomi su tzv. 4 A: amnezija (nesposobnost pamćenja), agnozija (nesposobnost prepoznavanja i shvaćanja), apraksija (gubitak naučenih motoričkih radnji) i afazija (gubitak, poremećaj govora). Kad se bolest dijagnosticira potrebno je pristupiti planiranju budućnosti te pristupiti tretmanima. Pohađanjem radionica za pamćenje bolest se može odgoditi nekoliko godina. U Hrvatskoj su za liječenje u upotrebi donepezil i rivastigmin koji se nalaze na listi HZZO-a. Kvalitetna terapija smanjuje vrijeme njege i broj drugih lijekova. Bolest je potrebno što ranije prepoznati i krenuti s terapijom i sveobuhvatnom njegom.
Piše: Ivana Kolovrat
