Održana tribina „Studenti i profesori na Bečkom sveučilištu iz hrvatskih zemalja“

Povodom 650. obljetnice osnutka Bečkoga sveučilišta, Hrvatska paneuropska unija organizirala je zanimljivu tribinu na kojoj je gostovao prof. dr. sc. Alojz Jembrih, redovni profesor na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu.

Održao je izlaganje na temu: „Studenti i profesori na Bečkom sveučilištu iz hrvatskih zemalja od 15. do 18. stoljeća“.

Voditelj tribine bio je dr. sc. Ivica Martinović, član Predsjedništva HPEU.

Budući da je Zagrebačko sveučilište obnovljeno tek u 19. stoljeću (1874), razumljivo je da su hrvatski studenti, osobito oni iz sjevernih hrvatskih krajeva, svoje školovanje i studij nastavljali u Beču od osnutka sveučilišta. Svečanom činu otvorenja 12. ožujka 1365. nazočio je i zagrebački biskup Stjepan III. Kaniški. O brojnim studentima i profesorima svjedoče i sveučilišne Matrikule u koje su se upisivali studenti pa su one i prvorazredni povijesni dokument, s dragocjenim podatcima o podrijetlu. Tako, uz ostale, u Matrikulama se iskazuju imena poznatih Hrvata, kao što su: Jurja Draškovića, Pavla Skalića, Adama Baltazara Krčelića, i mnogih drugih. Pavao Skalić primjer je bečkoga studenta koji je nakon položenih ispita iz bakalaureata i magisterija bio zamjenski profesor na Teološkom fakultetu u 16. st. Juraj Drašković bio mu je profesor iz astronomije te u povjerenstvu za polaganje ispita iz magisterija.

Govorio je profesor Jembrih o ustroju Bečkoga sveučilišta čiji je studij temeljen na sedam slobodnih vještina (septem artes liberales). Bio je to ondašnji sveučilišni obrazovni program triviuma i kvadriviuma, kako u Beču tako i na drugim europskim sveučilištima kojih je u Europi srednjeg vijeka bilo tridesetak. Među njih valja ubrojiti dominikanski studium generale 1396. – sveučilište u Zadru. U 17. i 18. stoljeću važno je mjesto i ulogu imao i Hrvatski kolegij u Beču (1624 – 1784), osobito značajan za studente iz tadašnje Zagrebačke biskupije. Predavanje je bilo popraćeno izvornim preslicima arhivskih dokumenata koje je prikupio prof. Jembrih u Arhivu Bečkoga sveučilišta.

Predavač je ukazao na veliko znanstveno i osobito kulturno značenje Bečkoga sveučilišta za hrvatske studente, ali i obratno. Zaključio je konstatacijom kako je tema vrlo zanimljiva te da bi je trebalo dalje istraživati, a posebice bi bilo potrebno pregledati sveučilišne Matrikule u kojima se zasigurno nalaze još mnoga važna imena hrvatske povijesti i kulture. Na kraju je prisutnima pokazao Nationale Ive Andrića, koji je on osobno ispunio 1913. kada je iz Zagreba došao na studij slavistike u Beč.

Predavanje je potaknulo veliko zanimanje i živu raspravu. Zahvalivši profesoru Jembrihu na još jednoj izvrsnoj tribini, prisutni su se složili kako je potrebno takve teme dalje istraživati u kontekstu europske integracije s obzirom na važnost za cjelokupnu hrvatsku povijest i kulturu.

Piše: Eva Hursa

Predavač:

• Prof. dr. sc. Alojz Jembrih, Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu

Voditelj tribine:

• Dr. sc. Ivica Martinović, član Predsjedništva HPEU

 

ŽIVOTOPIS
Prof. dr. sc. Alojz Jembrih

Redoviti je profesor u trajnom zvanju hrvatske književnosti na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, na Odjelu kroatologije.

Rođen je 11. lipnja 1947. u Varaždinu. Na filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beču završio je studij slavistike, povijest umjetnosti i filozofije. Na istom je Sveučilištu doktorirao iz slavenske filologije (starije hrvatske književnosti) o Antunu Vramcu (1538. 1588.) pod mentorstvom prof. dr. Josipa Hamma. Radio je u Staroslavenskom institutu u Zagrebu, Institutu za jezik (danas Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje) u Zagrebu, potom na Oddelku za slovanske jezike in književnosti, na katedri za južnoslavenske jezike in književnosti Filozofske fakultete Univerze v Ljubljani (1983. – 1996.). U tome je razdoblju bio stipendist Zaklade Alexander von Humboldt u Njemačkoj (1986., 1991.). Održao je pozivna predavanja na Sveučilištu u Tübingenu, Mannheimu, Regensburgu, Klagenfurtu (Celovec), Vidmu (Udine), Marburgu i Bambergu. Bio je nositelj dvaju znanstveno-istraživačkih projekata, u Ljubljani u Znanstvenom institutu Filozofske fakultete: Vprašenje jezikovnih odnosov Stipana Konzula in Primoža Trubarja ob delu Biblijskega zavoda v Urachu i kod Filozofskoga fakulteta Družbe Isusove u Zagrebu: Isusovačka školska drama u hrvatskim gimnazijama 17. i 18. stoljeća. Suradnik na projektima: Stvaralački potencijal u funkciji društvenoga razvoja sjeverozapadne Hrvatske (voditelj akademik Andre Mohorovičić, HAZU).

Znanstveno-istraživački rad predavača obuhvaća: povijest hrvatske književnosti i jezika, leksikografije, dijalektologije, slavistike, hrvatske kulture i školstva, kajkavske književnojezične baštine i gradišćanskohrvatske književnosti i jezika. Autor je šesnaest knjiga i preko 300 znanstvenih radova. Utemeljitelj je dviju znanstvenih edicija: Gradišćanskohrvatske studije u Znanstvenom instituta Gradišćanskih Hrvatov u Željeznom i Folio protestantica croatica na Teološkom fakultetu Matija Vlačić Ilirik u Zagrebu. Za tisak je priredio preko pedeset pretisaka i pogovore napisao hrvatskim knjigama (16. – 19. stoljeća), uredio desetak znanstvenih zbornika, organizirao preko dvadeset znanstvenih skupova, okruglih stolova i kolokvija. Radove objavljuje u domaćim časopisima i zbornicima te inozemnim publikacijama. Bio je suradnik kod izradbe: Rječnika staroslavenskoga jezika hrvatske redakcije (Staroslavenski institut), Rječnika hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika (Zavod za jezik/Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje), Hrvatskoga biografskog leksikona, Istarske enciklopedije, Hrvatske književne enciklopedije, Enciklopedije Hrvatskoga zagorja LZ Miroslav Krleža.

Objavljene knjige: Život i djelo Antuna Vramca (1981.), Hrvatski filološki aspekti (1990.), Hrvatsko-slovenske književno-jezične veze (1991.), Pesme horvatske (1781.) Katarine Patačić (1991.) O Vramčevoj Kronici (1992.), Juraj Damšić i njegov „Nauk kršćanski“ (1994.), Kajkaviana croatica, gl. ur. (1996.), Na izvori gradišćanskohrvatskoga jezika i književnosti (1997.), Hrvatski filološki zapisi, MH (1997.) Na izvorima hrvatske kajkavske književne riječi (1997.), Grof Sermage u zrcalu svojih pisama (2000.), Kazimir Bedeković (1727. – 1782.) – teološki, filozofski i dramski pisac (2001.), Stipan Konzul i „Biblijski zavod“ u Urachu (2007.), Gregur Kapucin: Epska trilogija (2010.), Tragom turopoljske povijesti (2014.), Pavao Ritter Vitezović, Kronika aliti spomen vsega svieta vikov ... (2015.).

Član je Društva hrvatskih književnika, Kajkavskoga spravišča, Kajkaviane, Matice hrvatske (Zagreb), Austrijskoga društva za istraživanje 18. stoljeća (Österreichische Gesellschaft zur Erforschung des 18. Jahrhundert, Wien/Beč), Društva za istraživanje knjige u Austriji (Gesellschaft für Buchforschung in Österreich, Wien/Beč), Znanstvenoga instituta Gradišćanskih Hrvatov (Željezno/Trajštof), Društva za povjesnicu Zagrebačke Nadbiskupije „Tkalčić“ u Zagrebu, Hrvatskoga književnog društva Sv. Jeronima, Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“.