Održana tribina o Zakonu o hrvatskom jeziku
U organizaciji Hrvatske paneuropske unije u Zagrebu je u četvrtak, 18. travnja 2024. održana iznimno zanimljiva i poučna tribina „Čemu zakon o hrvatskom jeziku'“. Hrvatski sabor ovaj je zakon izglasao 26. siječnja 2024.
O zakonu, njegovoj važnosti, primjeni, sličnim zakonima u drugim državama, računalnoj uporabi hrvatskog jezika, ali i budućim izazovima za hrvatski jezik govorili su prof. dr. sc. Mario Grčević, o. d. dekana Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu; prof. dr. sc. Marko Tadić, predstojnik Katedre za algebarsku i računalnu lingvistiku Odsjeka za lingvistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i akademik Mislav Ježić, počasni predsjednik Hrvatske paneuropske unije.
Voditelj tribine bio je glavni tajnik Hrvatske paneuropske unije Vanja Gavran.
Prof. Grčević, koji je bio voditelj radne skupine za izradu ovog zakona unutar Matice hrvatske, koja je i inicirala njegovo donošenje, kazao je kako je ova radna skupina svoj prijedlog teksta zakona završila prije dvije godine te da je zakonodavac u izradi konačnog teksta puno toga iz njihovog prijedloga uključio, ali ima i onoga što zakon ne donosi, a što je radna skupina predlagala. „Od 90.-ih godina postojale su različite inicijative za donošenje ovog zakona, ali nisu se realizirale. Nama je bila namjera napraviti ono što je moguće i što će biti općeprihvatljivo i u konačnici realno. Kao temelj smo uzeli Ustav u kojem stoji da je službeni jezik u Hrvatskoj hrvatski. Iako je on ustavna kategorija njemu nije bio posvećen niti jedan zakonski akt kojim bi se hrvatski jezik pobliže definirao“, pojasnio je Grčević. Dodao je da je i pored nekih manjkavosti usvojeni zakon dobar i važan za uporabu hrvatskog jezika u službenom i javnom prostoru te je njime postavljena institucionalna skrb o hrvatskom jeziku. Grčević je govorio i o nacionalnom planu hrvatske jezične politike i funkciji Vijeća za jezik, kao tijela koje vodi računa o provedi zakona, a koje je zakonom i predviđeno. Kazao je kako nije dobro što je zakonom predviđeno da cijelo zagrebačko sveučilište u Vijeću ima samo jednog člana i da bi bilo dobro da se to promijeni, jer je ovo sveučilište najveće u Hrvatskoj i ima najviše jezikoslovaca.
Akademik Ježić kazao je kako se ovim zakonom definira hrvatski jezik i njegov opseg, a kako hrvatski standardni jezik te zbog toga zakon ima svoju vrijednost. „Hrvatski standardi jezik je uže definiran jer ne obuhvaća narječja i mjesne govore, a njih uključuje hrvatski jezik kao širi pojam. Standardni jezik obuhvaća sve funkcionalne stilove. Svako područje od politike do znanosti treba imati razvijeno nazivlje na hrvatskom jeziku da bi moglo prenositi obavijesti o onome čime se bavi. Od 1900. nije se vodila sustavna briga u tomu, jer se to nije smatralo dužnošću hrvatskih lingvista, vukovaca prije svega. Zagrebačka je pak škola još u 19. stoljeću prepoznale važnost nazivlja i iznimno su dragocjeni napori Bogoslava Šuleka u njihovom oblikovanju. Ako se na standardnom jeziku ne može govorit o najnižim segmentima kulture, znanosti onda to nije jezik osposobljen da bude standardni. Jezik koji nije standardni nije zaslužio da bude službeni jezik u vlastitoj zemlji. Budućnost hrvatskog jezika ovisi o tome hoće li se stalno razvijati, a toga mnogi nisu svjesni pa čak ni jezikoslovci“, kazao je između ostaloga Ježić. Na pitanje o mogućim sankcijama za kršenje ovog zakona Ježić je kazao kako zakon ne predviđa posebne sankcije, posebno ne novčane, jer takav prijedlog zakona s novčanim kaznama ne bi prihvatila ni Vlada, ali bi bilo i drugih otpora.
„Meni je drago da se u zakonu našao razvoj jezičnih tehnologija kojima se skrbi za hrvatski jezik“, kazao je prof. Tadić. „Jezične tehnologije su ona pomagala koja nam olakšavaju uporabu hrvatskog jezika u današnjim komunikacijskim kanalima. Ako za hrvatski jezik nećemo imati razvijene jezične tehnologije u onoj mjeri u kojoj će budućim generacijama olakšati uporabu hrvatskog jezika u tim kanalima onda će oni posegnuti za jezikom koji će u jezičnoj tehnologiji postojati i tada će hrvatski jezik prestati biti standardni, jer će prestati biti funkcionalan. Zato te jezične tehnologije moramo mi napraviti. U velikim zajednicama će to regulirati tržište pa će industrija naći interes i sama napraviti te jezične tehnologije, što nije slučaj za manje zajednice i manje jezike. U tom smislu ova je zakon vrlo moderan i ima tu perspektivu, budućnost“, rekao je Tadić.
Nakon uvodnih izlaganja uslijedila je i zanimljiva rasprava. Prof. dr. Sipe Botica govorio je o inicijativi iz 2014. kada je tadašnji predsjednik Matice Hrvatske prof. dr. Stjepan Damjanović također oformio radnu skupinu za izradu Zakona o hrvatskom jeziku i problemima s kojima se radna skupina susrela.
Prof. dr. Pavo Barišić upitao je hoćemo li moći novim generacijama ponuditi sva tehnička nazivlja, jer i veći jezici, npr. i njemački posustaje u odnosu na engleski. Upitao je također kako će se pozicionirati hrvatski jezik u europskom institucijama kada u Europsku uniju uđu Bosna i Hercegovina, Srbije, Crna Gora i hoće se radi uštede prevoditi na „jedan“ jezik ili imamo osnove za obranu samostalnih jezika. Tadić je odgovorio kako postoji izvrstan projekt koji se zove STRUNA u kojem postoje strukovni rječnici i nazivlja za dvadesetak ili tridesetak disciplina koji svaki od njih sadrži nekoliko tisuća specifičnih termina na hrvatskom i njihova prevedenica na engleski. Kazao je kako se taj projekt u nazad nekoliko godina ne razvija što je šteta. Vezano za pitanje hrvatskog standardnog jezika u institucijama EU-a Tadić je kazao da pozicija „da smo mi unutra“ nama rješava situaciju, jer je hrvatski postao 24. službeni jezik Europske unije. „Sigurno će biti tendencija da se napravi zajednička prevoditeljska služba, ali im onda možemo reći da onog trenutka kada će oformiti zajedničku službu za češki i slovački ili danski i švedski da ćemo mi pristati na zajedničku službu“, jasno je naglasio Tadić.
Ponovno je postavljeno pitanje mogućih sankcija ako se zakon ne provodi budući da ima onih jezikoslovaca i lektora koji su zagovornici jedinstvenog jezika. Komentirani su i neki medijski natpisi i reakcije na svaku novu hrvatsku kovanicu te česta ismijavanja tih kovanica iako su mnoge od njih jako dobre i napravljene po pravilima struke.