Govor Pave Barišića na konferenciji „Mir u Europi i svijetu”
O miru u Europi i svijetu govorio je na međunarodnoj konferenciji predsjednik Hrvatske paneuropske unije prof. dr. sc Pavo Barišić. Donosimo njegov cjelovit govor.
O miru u Europi i svijetu
Osobita mi je čast i veliko zadovoljstvo pozdraviti sve nazočne i izraziti srdačnu dobrodošlicu u ime Hrvatske paneuropske unije. Okupili smo se na savjetovanju o miru u Europi i svijetu sudionici iz 17 zemalja: Austrije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Francuske, Hrvatske, Italije, Kosova, Mađarske, Makedonije, Njemačke, Poljske, Rumunjske, Slovačke, Srbije, Španjolske, Švedske i Ukrajine. Tema mira ponovno dobiva aktualnost i potiče sve više na rasprave. Rat je posvuda oko nas. Pale se nova ratna žarišta diljem svijeta. Nužno je stoga tražiti i učvršćivati pretpostavke mira u Europi i svijetu.
O miru ćemo govoriti ovdje u dvorani Hrvatske paneuropske unije koja je utemeljena točno mjesec dana prije nego što je započela invazija Jugoslavenske narodne armije na Republiku Sloveniju 27. lipnja 1991. Uslijedila je potom velikosrpska agresija na Republiku Hrvatsku. Stoga je svoju prvotnu djelatnost naša paneuropska organizacija posvetila mirotvornim naporima. Nastavlja tu zadaću i danas. Slijedi uzvišenu paneuropsku misiju kojom se potvrđuje kao jedan od najistaknutijih promicatelja mira u Europi i svijetu.
Otputovat ćemo sutra u Banju Luku. Održat ćemo tri panela u Europskom centru za mir i suradnju „Marija Zvijezda“. Ta je ustanova za njegovanje pomirenja i suradnje osnovana na mjestu gdje je nekad bila najveća trapistička opatija na svijetu. Posvećeno je to mjesto na kojemu su redovnici iz 16 zemalja molili i radili u mirotvornom ozračju pod znamenitim benediktinskim geslom – ora et labora. Europski centar postaje novi mirotvorni svjetionik koji obasjava ne samo Bosnu i Hercegovinu nego cijelu Jugoistočnu Europu. U njemu se okupljaju ljudi dobre volje koji grade mostove suradnje i dijaloga između kultura, vjera i naroda. Zauzimaju se za pomirenje među ljudima i mir u svijetu. Paneuropska mladež iz Njemačke, Hrvatske i Bosne i Hercegovine održala je u srpnju ove godine u Europskom centru zapažen skup i donijela značajnu deklaraciju o misiji mira. Obećali su da će taj skup proširiti i nastaviti svake godine. Zahvalni smo Banjolučkoj biskupiji, biskupu Franji Komarici i Paneuropskoj uniji Bosne i Hercegovine za suradnju na ovom projektu.
Kada je prije stotinu godina nastajala Paneuropska unija, glavna pokretačka inspiracija bila je ideja svjetskoga mira i europskoga ujedinjenja. Utemeljitelj Richard Coudenhove-Kalergi opominjao je Europljanke i Europljane na opasnost novoga europskoga i svjetskoga rata ako se Europa ne ujedini. To se upozorenje potvrdilo izbijanjem Drugoga svjetskoga rata. Nakon ratne kataklizme europski su državnici prihvatili paneuropski savjet i Europa se stala ujedinjavati. Postignut je silan napredak u proteklih sedam i pol desetljeća.
Ipak, nakon 45 godina mira, izbio je 1991. u Europi rat agresijom Srbije na Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i područje tadašnje pokrajine Kosovo. Izgledao je regionalno ograničen. Ali se je svijet uključio. U potpisivanju mira nakon četiri godine rata sudjelovali su predstavnici svih najvećih svjetskih sila u Daytonu i Parizu 1995. To dovoljno govori o međunarodnoj opasnosti od njega. A 1999. intervenirao je i NATO da se zaustavi višegodišnji rat na Kosovu koji je uslijedio nakon prethodnoga.
To kao da je bila predigra za analogan događaj po sličnu scenariju u još znatno većim razmjerima: 24. veljače 2022. Rusija je izvršila ratnu agresiju na slobodnu, neovisnu i demokratsku Ukrajinu povezanu sporazumom o pridruživanju s Europskom Unijom. Predsjednik Međunarodne paneuropske unije Alain Terrenoire obratio se u povodu brutalnoga napada ruske vojske na prijateljski narod Ukrajine šefovima 27 država i vlada Europske Unije. Zahtijevao je da pruže potporu obrani i cjelovitosti Ukrajine.
Članice Paneuropske unije uputile su nekoliko apela i zahtjeva za obustavom agresije i izrazile potporu Ukrajini. Posebice bih u tom sklopu istaknuo međunarodnu konferenciju koju je organizirao Francuski komitet u veljači ove godine u Strasbourgu. Tom je prigodom Predsjedništvo Međunarodne paneuropske unije donijelo „Izjavu u povodu stoljetnoga jubileja“ (Centenary Declaration). Ističe mir i demokraciju kao temeljne europske vrednote i podsjeća kako su Europska unija i zajednice koje su joj prethodile nastale iz ideje mira kao odgovor na strašna iskustava dva svjetska rata. Paneuropski pokret dao je znatan prinos za oblikovanje Europske Unije kao svjetske sile mira koja igra sve veću ulogu u svijetu. Ali bismo danas, kada se svjetski mir sve više dovodi u pitanje, željeli da ta uloga bude još djelatnija i vidljivija.
Agresija na Ukrajinu i dalje traje. Izbijaju nova ratna žarišta. Zapad ovaj put složnije nego prije podupire Ukrajinu. Ali su razaranja golema. Sve je veća ugroza za svjetski mir i poredak. Rat se poput plamena razgorijeva u području oko Crnoga mora, također u Gorskom Karabahu. Širi se zemljama Afrike u kojima se odvija niz državnih udara. Ražario se na Bliskom istoku. Teroristički napad Hamasa na Izrael strašan je i jeziv oblik kršenja mira. Za osudu je divljačko ubijanja nedužnih ljudi.
Pitamo li se kamo svijet ide dok se masivno narušava poredak mira, poučno je prisjetiti se Herodotove poruke o bezumnosti rata. Izrečena je u znamenitom djelu Povijest koje razmatra uzroke i posljetke perzijskoga ratnoga pohoda na Grčku. Lidijski kralj Krez shvatio je mirotvornu poruku atenskoga državnika Solona tek nakon što je poražen u ratu od perzijskoga kralja Kira. Ta poruka o pogubnosti rata i vrijednosti mira upućena je svim vladarima svijeta:
„Nitko, naime, nije tako lud da bi izabrao rat umjesto mira: u miru djeca pokapaju roditelje; rat narušava poredak prirode i tjera roditelje da pokapaju svoju djecu.“ (Herodot, Povijest I, 87, str. 90)
Svjedočeći o izokretanju naravnoga reda, Krez odgovora na pitanje tko ga je potaknuo da zarati protiv druge zemlje. Izazvao je propast vlastita kraljevstva. Bezumnim činom donio je nesreću mnogima koji su nedužno stradali. Ratom je narušio poredak mira zbog čega ga je stigla kazna, strahota i propast.
Svjedoci smo i danas da čovječanstvo malo uči iz iskustva povijesti. Ne manjka vladara koji bezumno krše svjetski mirovni poredak i šalju ljude u smrt. Ne slušaju mudre savjete da ugrožavanje mira donosi propast. No bilo bi im preporučljivo prisjetiti se kako su u novije vrijeme završili diktatori, ratni huškači, agresori i zločinci protiv čovječnosti kao, primjerice, Slobodan Milošević, Radovan Karadžić, Sadam Husein ili Moamar al-Gaddafi.
Mnogi danas govore o novom svjetskom poretku. Određeni propagandni centri šire opsjenu kako Rusija ima misiju „izgradnje novoga svijeta“. Obnovom imperija suprotstavlja se navodno hegemoniji Zapada. Ali invazijom na susjedne zemlje i slanjem djece u smrt ne gradi se novi nego urušava postojeći svjetski poredak mira. Povijest svjedoči da takvi pothvati u pravilu završavaju propašću imperija i njihovih pokretača.
Potres je uzdrmao statiku svijeta iz temelja. Pokazuje se kako je stanje mira, kao i mnogo puta u povijesti, bilo samo faza primirja između dva rata. Diplomacija i razum gube uvjerljive argumente. Ratom se nastoje prekrajati svjetske karte i lomiti granice država. Sloboda čovjeka, pravo naroda na samoodređenje i autoritet razuma ostaju nemoćni pred imperijalnom silom i logikom rata.
Trenutačna geopolitička konstelacija svijeta nije ni bipolarna ne unipolarna nego multipolarna. Među pet svjetskih velesila nalazi se Europska Unija. Prije stotinu godina ona je postojala samo u vizijama dalekovidnih. U međuvremenu je ustoličena i narasla do respektabilne svjetske sile. Razlikuje se od ostale četiri velesile, Sjedinjenih Država, Kine, Rusije i Indije. Izniknula je iz nužde i čiste mirotvorne ideje. Po tome je za budućnost svijeta ispred ostalih. Uzvisuje je mirotvorna misija. Svojim idealima slobode i mira može svijetu ponuditi više od drugih. Jer kotač povijesti ne pokreće naprijed vojna moć nego ideali mira. Europska Unija ima vizionarski potencijal za budućnost. Svjedoči ga danas u obrani slobode i u solidarnosti prema Ukrajini kao i prema svim drugim ugroženim dijelovima svijeta.
Ubrzano jača svijest o europskoj solidarnosti u obrani slobode i demokracije. To su pokazale osobito snažno zemlje na istoku Europe, Ukrajina, baltičke države i Poljska. One imaju svježe sjećanje na tlačenje vlastite slobode. U međuvremenu je ta spoznaja prožela isto tako i središnju, zapadnu, južnu i sjevernu Europu. Neutralne Finska i Švedska pohrlile su u okrilje NATO-a. Za bolju budućnost u zajedništvu i miru treba se očito zauzimati i kada je potrebno zajednički se boriti. Sloboda je dar koji se postiže otporom sili i nepravdi.
Paneuropske rasprave i deliberacija na ovoj konferenciji imaju zadaću osvijetliti sadašnje stanje i perspektive te dati odgovor na dva ključna pitanja. Prvo je kako zaustaviti rat i imperijalne pretenzije u Europi i svijetu. Drugo je kako učvrstiti svjetski poredak na mirotvornim načelima i pomoći da se prijepori rješavaju mirnim putem bez prolijevanja krvi i uništavanja dobara.
Ljudska je uzvišena obveza ravnati svoje čine prema ideji vječnoga mira kroz poštivanje ljudskih prava i institucionalizaciju međunarodnoga prava. Na tom putu mogu nam biti svijetao putokaz reformski prijedlozi za uspostavljanje mira u Europi koji sežu nekoliko stoljeća unatrag. Richard Coudenhove-Kalergi pozivao se na Abbe de Saint Pierrea i njegov Projekt stvaranja trajnoga mira u Europi iz 1713. Valja istaknuti u veličanstvenom nizu promišljanja o filozofiji vječnoga mira osobito prinose Jean-Jacquesa Rousseaua i Immanuela Kanta. Poticajni su i danas za pobijanje logike rata i razumijevanje vrednote mira.
U tom duhu završit ću s prekrasnim riječima znamenite mirotvorne poruke Victora Hugoa. U veličanstvenom uvodnom govoru na Kongresu mira u Parizu 1849. on je kazao kako je ideja sveopćega mira utemeljena na vjeri u vrhovni zakon koji povezuje sve narode. Ustvrdio je kako ta ideja ne samo što je praktična i ostvariva nego je i „neizbježna“. Krunski je argument:
„Zakon svijeta nije i ne može biti različit od Božjega zakona. A Božji zakon nije rat, to je mir.“
Paneuropska je misija promicati naravni zakon uma i nastojati da se postigne stanje mira u svijetu. Pravedan mir ne zasniva se na sili i agresiji nego na slobodi, pravdi, ljudskom dostojanstvu, solidarnosti i toleranciji. To su uzvišene europske vrijednosti koje treba promicati u svijetu kako bi se učvrstio trajni mir.
Ratno stanje u svijetu nije bezizlazan usud čovječanstva. Iz pogibelji raste spas. Dok „čovječanstvo pleše iznad vulkana svjetskoga rata“, kako je upozoravao Coudenhove-Kalergi, oživljuje nada u svjetski poredak mira. Misija Paneuropske unije slijedi ideal pravedna mira, ljudske solidarnosti, bratstva i ljubavi. Zauzmimo se za ujedinjenu, snažnu i neovisnu Europu koja će biti primjer drugima i pokretati uređenje svijeta u pravcu mira.
Pavo Barišić
Zagreb, 27. listopada 2023.